Povijest i kultura

Porta Sanfior

Porta Sanfior – glavna gradska vrata Sv. Flora iz 1589. godine. Iznad njih je labinski grb te lav Serenissime. Top iz doba Austrije na Torjon je postavljen po drugi put 1995. godine.

Barokna palača obitelji Battiala Lazzarini

Barokna palača obitelji Battiala-Lazzarini danas je preuređena u narodni muzej. Njeni posljednji vlasnici grofovi Lazzarini, koji su imali i više posjeda na Labinštini napustili su je poslije 2. svjetskog rata.

Trobrodna Crkva Rođenja Blažene Djevice Marije

Trobrodna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije podignuta je 1336.godine na temeljima crkvice iz 11. stoljeća. Obnavljana je u više navrata, a posljednji put 1993. godine. Na njeno pročelje 1604 godine postavljen je venecijanski lav s kuglom u ustima - simbol priznavanja vlasti Mlečana u Labinu. Potkraj tog stojeća, 1688. godine na isto se pročelje postavlja barokni kip senatora Antonia Bollania, ratnika protiv Turaka. To je poprsje jedan od najljepših primjera svjetovnog kiparstva Istre u 17. stojeću. Desno od crkve nalazi se palača poznate plemenitaške obitelji Schampicchio, koja je kapelicom povezana uz župnu crkvu. Crkvu Rođenja Blažene Djevice Marije krasi šest mramornih oltara, među kojima i oltar s relikvijama Sv. Justa prenijete 1664. godine iz Rima. Glavni oltar ima palu s likovima Blažene Djevice Marije, Svete Paoline i Svetaca Justa, Sergeja, Julijana, Tome i Jakova. Autor je Natale Schiavone rodom iz Dalmacije. Mnogo vrednija je slika na oltaru Majke Božje Karmelske iz 17. stoljeća, koji se pripisuje proslavljenom slikaru Jacopu Negritiju, poznatijem kao Palma Mlađi. Autor slika Križnog puta je labinski slikar Valentin Lukas iz 19. stojeća.

Memorijalni postav M V Ilirik

Matija Vlačić Ilirik, glasoviti reformator, protestantski teolog, crkveni povjesničar, filozof i filolog, rođen je u Labinu 1520. godine, a sa šesnaest godina otišao je na školovanje u Veneciju gdje se pod utjecajem svoga rođaka Balda Lupetine priklonio protestantizmu.

Većinu svog života proveo je u Njemačkoj kao profesor teologije, grčkog i hebrejskog jezika, gdje je ubrzo postao jedan od bližih suradnika reformatora Martina Luthera. Tijekom života napisao je više od dvjesto knjiga, pamfleta i drugih radova, od kojih su najznačajnija djela Clavis Scripturae Sacrae («Ključ Svetoga Pisma»), Catalogus Testium Veritatis («Katalog svjedoka istine») i Ecclesiastica Historia (poznatiji kao «Magdeburške centurije»).

U Memorijalnoj zbirci Matije Vlačića Ilirika fotografijama i legendama kronološkim je slijedom prikazan životopis Matije Vlačića, gradovi u kojima je živio i djelovao, suvremenici s kojima je surađivao, te njegova značajna teološka i znanstvena aktivnost. U vitrinama su izložene kopije primjeraka njegova bogatoga spisateljskog opusa, u kojemu posebno mjesto zauzimaju Ključ Svetoga pisma, Magdeburške centurije, Katalog svjedoka istine i Glossa.

Crkva Svete Marije Magdalene

Na putu prema labinskom gradskom groblju nalazi se crkva sv. Marije Magdalene, mala gotička jednobrodna kapela kvadratnog tlocrta i presvođena šiljastim bačvastim svodom. Na pročelju iznad portala smještena je rozeta perforirana u kvadratnoj kamenoj ploči.

Crkva je podignuta u 14. stoljeću, a lopica joj je sagrađena u 17. stoljeću. Prilikom obnove u unutrašnjosti crkve otkriveni su ostaci dva sloja fresaka, datiranih u 14. i u kasno 15. stoljeće, koje vjerojatno prikazuju život nekog sveca.

U 15. stoljeću crkva dolazi pod zaštitu labinske obitelji Scampicchio, u čijoj se arhivi spominje 1477. godine, a do 17. stoljeća uz nju je bilo groblje za labinsko plemstvo, te je služila kao grobna kapela. Crkva sv. Marije Magdalene obnovljena je 2011. godine.

Gradska galerija Labin

Gradska galerija Labin u sastavu je Pučkog otvorenog učilišta Labin, a djeluje kao izložbeni prostor Narodnog muzeja Labin. Smještena je unutar labinske starogradske jezgre u nekadašnjoj palači Luciani u blizini župne crkve Rođenja blažene Djevice Marije, a nasuprot Narodnog muzeja Labin – palače Battiala – Lazzarini, te kapele sv. Stjepana. Palača Luciani je vremenom doživjela pregradnje i preinake, a osim rezidencijalnog karaktera, prizemlje je služilo u razne komercijalne namjene (neko vrijeme i kao atelier i izložbeni prostor labinskog umjetnika Orlanda Mohorovića).

Od izvorne je palače preostao portal s grbom koji nosi reljefni motiv štuke na štitu, kao simbolom obitelji Luciani (tal. lucio = štuka). Također, arhitrav što je nekada sačinjavao ulazni portal porušenog stražnjeg dijela palače, danas se nalazi kao dio stalnog postava atrija Narodnog muzeja Labin.

Izložbena se djelatnost u Labinu u počecima (od šezdesetih godina prošlog stoljeća) odvijala u galerijskom prostoru za povremene izložbe Narodnog muzeja Labin, a osnutkom Gradske galerije potkraj 1999. godine, Labin dobiva izdvojeni prostor za godišnju prezentaciju suvremene umjetnosti.

Galerija je započela sa svojom djelatnošću svečanim otvorenjem 30. prosinca 1999. godine ponovljenom izložbom „X. Labinski atelijeri“ – neformalne skupine labinskih umjetnika različitih generacija okupljene oko Narodnog muzeja Labin, originalno održane 1978. godine u tome prostoru.

Galerija se primarno bavi izlaganjem djela raznovrsnih medija suvremene umjetnosti, prikazujući stvaralaštvo afirmiranih, ali i umjetnika mlađe generacije lokalnog, nacionalnog te internacionalnog djelovanja. Godišnje se ostvari desetak što samostalnih, što skupnih izložbi.

Loža

Loža – ispod koje se u prošlosti grada odvijao javni život, objavljivale novosti te sudske presude, a seljaci svake nedjelje i u sajmenim danima plesali. Izgrađena oko 1550. godine, a kasnije dobila i lapidarij. Ispred lože nalazio se i stup sramote.

Zvonik Svetog Justa

Zvonik sv. Justa udaljen je od župne crkve Rođenja Blažene Djevice Marije oko 50 m i nalazi se do Fortice, najviše točke Labina. Podignut je 1623. god. nakon velikog požara na temeljima nekadašnje crkve sv. Justa. Relikvije sv. Justa prenijete su iz Trsta u Labin 524. god. . Crkva sv. Justa najstarije je labinsko sakralno zdanje. Pretpostavlja se da je izgrađena krajem 6. stoljeća, a za vrijeme seobe naroda u 7. stoljeću (611. god.) Slaveni su je srušili i zapalili. Obnovljena je u 10. stoljeću, a danas od njezinih ostataka postoji samo zid pročelja. Zvonik je visok 35 m.

Dvodijelni otvori za zvona, bifore, prilično su uski, a iznad njih svaki od četiri kuta ukrašen je

kamenim šiljcima. Na vrhu zvonika smješteni su osmerokutni bubanj i piramida. Zvonik ima dva zvona, manje i veće. Obnovljen je 2015. god. Zvonik je od svog postojanja bio i ostao prepoznatljivi znak i simbol grada Labina. Njegova su zvona zvonila kao znak upozorenja nadolazeće vremenske nepogode; zvonilo se kod sprovoda, rudarskih nesreća…

Park skulptura Dubrova

Located at the very entrance of Labin, the Park of sculptures Dubrova is a unique place where the beauty of nature merges with fascinating examples of art through 40 hectares of the park. This unusual open-air gallery, which is open to the public 24 hours a day for 365 days a year, offers a representative collection of a monumental park of sculptures and interdisciplinary projects created as a dedication to the beauty of Istrian stone that fascinates with its permanence. The sculptures that fit so naturally into the Park are a tangible result of the longevity and tradition of the Mediterranean Sculpture Symposium, an international event that has enriched and complemented the Park’s impressive display since 1970, year after year.

Excellent sculptors from Croatia, Italy, Austria, Slovenia, Serbia, Bosnia and Herzegovina, Macedonia, the USA, Japan, France, Spain, the Netherlands, Switzerland, Canada, Great Britain, South Korea, Slovakia and Hungary contributed to the Symposium with their creativity. Their creations went beyond the framework of the Park, not only symbolically, but also literally. Namely, apart from the Park itself, the sculptures are also located in various locations throughout Croatia: in Labin, Rabac, Pićan, Sv. Nedelja, Kršan, Pazin, Zagreb, Kuna on Pelješac, Vukovar and Ilok.

SLUŽBENA STRANICA

Zbirka sakralnih umjetnina

Crkva bratovštine sv. Marije Tješiteljice ili sv. Marije od Zdravlja (crkva Uznesenja Marijinog) nalazi se na usponu prema starom gradu Labinu, a izgrađena je 1426. godine. Proširena je 1537. za vrijeme uprave kaštalda Iacopa Sracosicha, a današnji izgled i lopicu dobila je 1622. u vrijeme upravitelja Ioannesa Piera Klesara (Tagliapietra), čiji se grob s grbom nalazi u crkvi s lijeve strane oltara.

U crkvi i lopici nalazi se još petnaestak grobnica labinskih obitelji (npr. Puldrugo, Francovich, Dragogna, Zupanich, Palisca). U središnjem dijelu crkve smješten je skladan barokni oltar s kamenim kipom Bogorodice s Djetetom, datiran 1697. godinom te ciklus polikromiranih drvenih kipova s prikazima Bogorodice i sv. Magdalene, te apostola Mateja, Ivana, Tadeja, Filipa, Pavla, Petra, Šimuna, Tome, Andrije, Bartolomeja, Jakova starijeg i Jakova mlađeg, nekoć postavljenih u formi ikonostasa na oltarnoj pregradi koja je dijelila crkvu u dvije prostorne cjeline.

Na unutarnjim bočnim zidovima crkve smješten je ciklus od devet velikih uljanih slika posvećen Bogorodici, nastao najvjerojatnije u prvoj polovici 17. stoljeća, a pripisuje se autoru Antoniju Moreschiju, slikaru koji je stvarao u duhu mletačke slikarske tradicije.

Na slikama su obrađene teme iz Bogorodičina života (Rođenje Bogorodice, Prikazivanje Bogorodice u hramu, Navještenje, Bogorodičine zaruke, Bogorodičin pohod Elizabeti, Bogorodica u slavi ili Bezgrješno začeće, Purifikacija Bogorodice ili Obrezivanje Isusovo, Uznesenje Bogorodice ili Bogorodičina smrt, Krunidba Bogorodice).