History and culture

Porta Sanfior

Porta Sanfior – main town doors of St. Flor dating from 1589 with Labin coat of arms and the Serenissima lion above. Canon dating from Austrian times was put up for the second time on the bastion (torjon) in 1995.

Baroque palace of the Battiala Lazzarini family

Barokna palača obitelji Battiala-Lazzarini danas je preuređena u narodni muzej. Njeni posljednji vlasnici grofovi Lazzarini, koji su imali i više posjeda na Labinštini napustili su je poslije 2. svjetskog rata.

Three-nave Church of the Nativity of the Blessed Virgin Mary

Trobrodna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije podignuta je 1336.godine na temeljima crkvice iz 11. stoljeća. Obnavljana je u više navrata, a posljednji put 1993. godine. Na njeno pročelje 1604 godine postavljen je venecijanski lav s kuglom u ustima - simbol priznavanja vlasti Mlečana u Labinu. Potkraj tog stojeća, 1688. godine na isto se pročelje postavlja barokni kip senatora Antonia Bollania, ratnika protiv Turaka. To je poprsje jedan od najljepših primjera svjetovnog kiparstva Istre u 17. stojeću. Desno od crkve nalazi se palača poznate plemenitaške obitelji Schampicchio, koja je kapelicom povezana uz župnu crkvu. Crkvu Rođenja Blažene Djevice Marije krasi šest mramornih oltara, među kojima i oltar s relikvijama Sv. Justa prenijete 1664. godine iz Rima. Glavni oltar ima palu s likovima Blažene Djevice Marije, Svete Paoline i Svetaca Justa, Sergeja, Julijana, Tome i Jakova. Autor je Natale Schiavone rodom iz Dalmacije. Mnogo vrednija je slika na oltaru Majke Božje Karmelske iz 17. stoljeća, koji se pripisuje proslavljenom slikaru Jacopu Negritiju, poznatijem kao Palma Mlađi. Autor slika Križnog puta je labinski slikar Valentin Lukas iz 19. stojeća.

Matthias Flacius Illyricus Memorial Exhibition

Memorijalna zbirka posvećena Matiji Vlačiću Iliriku (Matthias Flacius Illyricus, Labin, 03. ožujka 1520. – Frankfurt na Majni, 11. ožujak 1575.) otvorena je 22. prosinca 1975. godine povodom 400. – te godišnjice Vlačićeve smrti u prostorijama na prvom katu palače Francovich u starogradskoj jezgri Labina.

Matija Vlačić Ilirik, glasoviti reformator, protestantski teolog, crkveni povjesničar, filozof i filolog, rođen je u Labinu 1520. godine, a sa šesnaest godina otišao je na školovanje u Veneciju gdje se pod utjecajem svoga rođaka Balda Lupetine priklonio protestantizmu.

Većinu svog života proveo je u Njemačkoj kao profesor teologije, grčkog i hebrejskog jezika, gdje je ubrzo postao jedan od bližih suradnika reformatora Martina Luthera. Tijekom života napisao je više od dvjesto knjiga, pamfleta i drugih radova, od kojih su najznačajnija djela Clavis Scripturae Sacrae («Ključ Svetoga Pisma»), Catalogus Testium Veritatis («Katalog svjedoka istine») i Ecclesiastica Historia (poznatiji kao «Magdeburške centurije»).

U Memorijalnoj zbirci Matije Vlačića Ilirika fotografijama i legendama kronološkim je slijedom prikazan životopis Matije Vlačića, gradovi u kojima je živio i djelovao, suvremenici s kojima je surađivao, te njegova značajna teološka i znanstvena aktivnost. U vitrinama su izložene kopije primjeraka njegova bogatoga spisateljskog opusa, u kojemu posebno mjesto zauzimaju Ključ Svetoga pisma, Magdeburške centurije, Katalog svjedoka istine i Glossa.

Osobitost zbirke umjetnička je interpretacija lika i djela Matije Vlačića: kopija Vlačićeva portreta koju je prema izvorniku u Jeni izradio slikar Eugen Kokot, kao i njegova zidna slika zemljovida Istre, izrađena prema predlošku kartografa Pietra Coppe iz 1525. godine, zatim poprsja Matije Vlačića Ilirika i Balde Lupetine čiji je autor kipar Mate Čvrljak, te reljefni Vlačićev medaljon u bronci autora Želimira Janeša.

U prizemlju palače Francovich smješten je lapidarij sa srednjovjekovnim natpisima i grbovima pronađenim u Labinu i okolici.

Church of St. Mary Magdalene

Na putu prema labinskom gradskom groblju nalazi se crkva sv. Marije Magdalene, mala gotička jednobrodna kapela kvadratnog tlocrta i presvođena šiljastim bačvastim svodom. Na pročelju iznad portala smještena je rozeta perforirana u kvadratnoj kamenoj ploči.

Crkva je podignuta u 14. stoljeću, a lopica joj je sagrađena u 17. stoljeću. Prilikom obnove u unutrašnjosti crkve otkriveni su ostaci dva sloja fresaka, datiranih u 14. i u kasno 15. stoljeće, koje vjerojatno prikazuju život nekog sveca.

U 15. stoljeću crkva dolazi pod zaštitu labinske obitelji Scampicchio, u čijoj se arhivi spominje 1477. godine, a do 17. stoljeća uz nju je bilo groblje za labinsko plemstvo, te je služila kao grobna kapela. Crkva sv. Marije Magdalene obnovljena je 2011. godine.

Labin Town Gallery

Gradska galerija Labin u sastavu je Pučkog otvorenog učilišta Labin, a djeluje kao izložbeni prostor Narodnog muzeja Labin. Smještena je unutar labinske starogradske jezgre u nekadašnjoj palači Luciani u blizini župne crkve Rođenja blažene Djevice Marije, a nasuprot Narodnog muzeja Labin – palače Battiala – Lazzarini, te kapele sv. Stjepana. Palača Luciani je vremenom doživjela pregradnje i preinake, a osim rezidencijalnog karaktera, prizemlje je služilo u razne komercijalne namjene (neko vrijeme i kao atelier i izložbeni prostor labinskog umjetnika Orlanda Mohorovića).

Od izvorne je palače preostao portal s grbom koji nosi reljefni motiv štuke na štitu, kao simbolom obitelji Luciani (tal. lucio = štuka). Također, arhitrav što je nekada sačinjavao ulazni portal porušenog stražnjeg dijela palače, danas se nalazi kao dio stalnog postava atrija Narodnog muzeja Labin.

Izložbena se djelatnost u Labinu u počecima (od šezdesetih godina prošlog stoljeća) odvijala u galerijskom prostoru za povremene izložbe Narodnog muzeja Labin, a osnutkom Gradske galerije potkraj 1999. godine, Labin dobiva izdvojeni prostor za godišnju prezentaciju suvremene umjetnosti.

Galerija je započela sa svojom djelatnošću svečanim otvorenjem 30. prosinca 1999. godine ponovljenom izložbom „X. Labinski atelijeri“ – neformalne skupine labinskih umjetnika različitih generacija okupljene oko Narodnog muzeja Labin, originalno održane 1978. godine u tome prostoru.

Galerija se primarno bavi izlaganjem djela raznovrsnih medija suvremene umjetnosti, prikazujući stvaralaštvo afirmiranih, ali i umjetnika mlađe generacije lokalnog, nacionalnog te internacionalnog djelovanja. Godišnje se ostvari desetak što samostalnih, što skupnih izložbi.

Town loggia

Loža – ispod koje se u prošlosti grada odvijao javni život, objavljivale novosti te sudske presude, a seljaci svake nedjelje i u sajmenim danima plesali. Izgrađena oko 1550. godine, a kasnije dobila i lapidarij. Ispred lože nalazio se i stup sramote.

Bell tower of St. Just

St. Justus’ bell tower is located about 50 m from the Parish Church of the Blessed Virgin Mary’s Birth, next to the Fortica, the highest point of Labin. It was built in 1623 after the great fire on the foundations of the former Church of St. Justus. The relics of St. Justus were transferred from Trieste to Labin in 524. The Church of St. Justus is Labin’s oldest sacral building. It is assumed that it was built at the end of the 6th century, and during the population movement in the 7th century (year 611) the Slavs tore it down and set it on fire. It was rebuilt in the 10th century, and today the only original part is the facade wall. The bell tower is 35 m high. The two-part openings for the bells, the bifores, are quite narrow, and above them each of the four corners is decorated with stone spikes. An octagonal drum and a pyramid are located on top of the bell tower. The bell tower has two bells, a smaller one and a larger one. It was renovated in 2015.

Since its existence, the bell tower has been and remains a recognizable sign and symbol of Labin. Its bells tolled as a warning sign of impending adverse weather; the bell was tolled at funerals, mining accidents…

Park of sculptures Dubrova

Located at the very entrance of Labin, the Park of sculptures Dubrova is a unique place where the beauty of nature merges with fascinating examples of art through 40 hectares of the park. This unusual open-air gallery, which is open to the public 24 hours a day for 365 days a year, offers a representative collection of a monumental park of sculptures and interdisciplinary projects created as a dedication to the beauty of Istrian stone that fascinates with its permanence. The sculptures that fit so naturally into the Park are a tangible result of the longevity and tradition of the Mediterranean Sculpture Symposium, an international event that has enriched and complemented the Park’s impressive display since 1970, year after year. Excellent sculptors from Croatia, Italy, Austria, Slovenia, Serbia, Bosnia and Herzegovina, Macedonia, the USA, Japan, France, Spain, the Netherlands, Switzerland, Canada, Great Britain, South Korea, Slovakia and Hungary contributed to the Symposium with their creativity. Their creations went beyond the framework of the Park, not only symbolically, but also literally. Namely, apart from the Park itself, the sculptures are also located in various locations throughout Croatia: in Labin, Rabac, Pićan, Sv. Nedelja, Kršan, Pazin, Zagreb, Kuna on Pelješac, Vukovar and Ilok.

OFFICIAL PAGE

Collection of Sacred Art

Crkva bratovštine sv. Marije Tješiteljice ili sv. Marije od Zdravlja (crkva Uznesenja Marijinog) nalazi se na usponu prema starom gradu Labinu, a izgrađena je 1426. godine. Proširena je 1537. za vrijeme uprave kaštalda Iacopa Sracosicha, a današnji izgled i lopicu dobila je 1622. u vrijeme upravitelja Ioannesa Piera Klesara (Tagliapietra), čiji se grob s grbom nalazi u crkvi s lijeve strane oltara.

U crkvi i lopici nalazi se još petnaestak grobnica labinskih obitelji (npr. Puldrugo, Francovich, Dragogna, Zupanich, Palisca). U središnjem dijelu crkve smješten je skladan barokni oltar s kamenim kipom Bogorodice s Djetetom, datiran 1697. godinom te ciklus polikromiranih drvenih kipova s prikazima Bogorodice i sv. Magdalene, te apostola Mateja, Ivana, Tadeja, Filipa, Pavla, Petra, Šimuna, Tome, Andrije, Bartolomeja, Jakova starijeg i Jakova mlađeg, nekoć postavljenih u formi ikonostasa na oltarnoj pregradi koja je dijelila crkvu u dvije prostorne cjeline.

Na unutarnjim bočnim zidovima crkve smješten je ciklus od devet velikih uljanih slika posvećen Bogorodici, nastao najvjerojatnije u prvoj polovici 17. stoljeća, a pripisuje se autoru Antoniju Moreschiju, slikaru koji je stvarao u duhu mletačke slikarske tradicije.

Na slikama su obrađene teme iz Bogorodičina života (Rođenje Bogorodice, Prikazivanje Bogorodice u hramu, Navještenje, Bogorodičine zaruke, Bogorodičin pohod Elizabeti, Bogorodica u slavi ili Bezgrješno začeće, Purifikacija Bogorodice ili Obrezivanje Isusovo, Uznesenje Bogorodice ili Bogorodičina smrt, Krunidba Bogorodice).